Iako se školovao za medije i dizajn, on je multiinstrumentalista sa jednim od najinteresantnijih glasova na muzičkoj sceni regiona, a publika ga je upoznala kao Bebana u seriji Porodično blago. On je Vukašin Marković - pjevač, trombonista, tekstopisac i vođa „Ajri Ef-Em”, koji je 2012. na festivalu u Udinama proglašen najboljim evropskim rege bendom. Album „Skills of the youths” jeste bio čist rege, ali se vremenom, zvuk ovog danas osmočlanog sastava promijenio.
- Zato što sam shvatio šta je rege danas, a ne osjećam se kao dio te priče - priča Vukašin. - Ne bih da zvučim nadobudno, ali, nama je biološki uskraćeno rege nasledstvo, jer smo tu gdje jesmo i svijetle smo puti, pa smo morali mnogo da se ložimo i udubljujemo u priču. A ekipa koja jeste to po rođenju, je površna, paušalna i misli da je dovoljno što su crni i imaju dredove do poda. Rege nekada i danas su dva različita filma.
„Ajri Ef-Em” je ove godine svirao na gotovo svim festivalima u Srbiji i Crnoj Gori, očekuje ih nastup u Cirihu, a to, kako tvrdi Vukašin, mnogo znači za izmenjenu postavu benda i novi manir koji njeguju.
- Dosta se oslanjamo na afro-bitove, ali ne one na prvu loptu. Imamo sintove, afro-bitove, pjevam soul u poslednje vrijeme. Važna je atmosfera, a za to moramo da zanemarimo žanr. To je dobra stvar, ljudi ne kapiraju, žanrovi su prokletstvo.
Još jedna izmjena u odnosu na dosadašnje stvaralaštvo jesu pjesme na srpskom jeziku. Vukašin je uz ujaka u Kembridžu i brata u Londonu naučio živ jezik, kako se priča na engleskim ulicama, i trudio se da ga utka u rege zvuke. Pjesme „Kliziš”, „Oda” i „Svi”, su dvojezične, a tu promjenu smatra alhemijskim radom, kao zbirom iskustava, znanja i ličnog senzibiliteta.
- Nema tu razlike od pisanja poezije, ali muzika inspiriše, podstiče - priznaje tekstopisac. - Pišem apsolutno iskreno. Moraš da budeš mnogo veliki maher da bi pisao ono što maštaš, a da to prodaš kao realno.Treba prenijeti vjerni osjećaj doživljaja, pa zasada sve što pjevam se i desilo.
I to publika prepoznaje. Sa izmjenom jezika „Ajri Ef-Em” su postigli da imaju hitove koje publika pjeva s njima uglas. A ono što se, definitivno, ženskom dijelu njihove publike sviđa, jeste Vukašinov izgled, senzibilet i šarm. Svjestan je toga.
- Djevojke su na tu temu uvijek iskrenije i njihova podrška je neizmjerno važna. Bitna je dobra i zdrava komunikacija, a da li ćemo posle da se zavodimo, šarmiramo, družimo ili svako na svoju stranu, suštinski nije važno. Čuti i doživjeti pravu muziku je ključni faktor dobre komunikacije sa publikom, kojih god godina i pola. Do kraja godine „Ajri Ef-Em” će objaviti još dva-tri singla i spota, a početkom 2017. planiraju nov album koji će furati onlajn na muzičkim servisima.
Pojedini članovi Vukašinovog benda imaju druge sastave, neki su otišli u inostranstvo, postave se mijenjaju...
- Nije lako održati mnogočlani bend - naglašava Marković. - Mora da postoje motivacija, ambicija i volja, da svako želi da bude angažovan. Od velike pomoći su mi gitarista Slobodan Jovanović Bobica i tonski inženjer Uroš Milojević. - Bobica je drugi čovjek benda, s njim radim organizaciju i logstiku i on mi je sagovornik što se tiče muzike. Uroš i ja se bavimo produkcijom zvuka. Mi smo kao neki hard-kor bend. I flajere sami sebi radimo.
Oduvijek htio trombon
Javnost je Vukašina upoznala kao Bebana u seriji „Porodično blago”. To mu je, tvrdi, bila samo klinačka epizoda života. Bio je još maloljetan kada je svirao trombon u bendu „Ajsbrn”.
- Uopšte nisam htio da budem pjevač, i to me nije ložilo - priznaje. - Majka Ljiljana Marković je pjevačica, bilo mi je lijepo da je slušam sa „Đerdanom”, ali sam oduvijek htio da budem trombonista. U poslednje vrijeme dosta sviram gitaru.